Federalni zastupnik Dennis Gratz (DF) uputio je u parlamentarnu proceduru prijedlog brisanja člana 181b Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je 2025. godine uvedeno krivično djelo psihičkog nasilja.
Riječ je o odredbi koja je prvobitno trebala zaštititi građane od psihičkog zlostavljanja, uključujući nasilje putem interneta i društvenih mreža. Međutim, njena primjena otvorila je ozbiljna pitanja o granicama krivičnog kažnjavanja i mogućnostima zloupotrebe državnog aparata protiv političkih kritičara, novinara i drugih građana.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ Gratz je priznao da je i sam prvobitno podržavao usvajanje ove odredbe, koja je donesena u paketu zakonskih izmjena kojima je regulisan i femicid. Međutim, naknadno je zaključio da je zakon pogrešno koncipiran.
Prema njegovim riječima, političke i druge javne ličnosti počele su se pozivati na sporni član kako bi pokušale ograničiti ustavno zagarantovanu slobodu izražavanja.
Kada zaštita od nasilja postane sredstvo pritiska
Problem s neprecizno definisanim krivičnim djelima jeste mogućnost njihovog širokog tumačenja.
Ukoliko građanin ne može jasno predvidjeti gdje prestaje dozvoljena kritika, a počinje krivična odgovornost, otvara se prostor za pravnu nesigurnost.
Posebno je problematično kada se takve odredbe koriste protiv novinara, aktivista i građana koji javno kritikuju političare.
Sloboda izražavanja ne podrazumijeva samo pravo na iznošenje pristojnih i općeprihvaćenih mišljenja. Ona štiti i oštru kritiku, satiru, provokaciju i izražavanje koje može uvrijediti ili uznemiriti druge.
Evropski standardi zaštite slobode govora posebno naglašavaju da političari i javni funkcioneri moraju tolerisati šire granice kritike od privatnih osoba.
Zbog toga krivično zakonodavstvo ne smije postati instrument zaštite političara od neugodnih pitanja i javnog nezadovoljstva.
Slučaj Amira Pašića Faće otvorio pitanje granica zakona
Jedan od najpoznatijih slučajeva koji je otvorio raspravu o primjeni člana 181b jeste slučaj Amira Pašića Faće, poznatog po kontroverznim istupima na društvenim mrežama.
Gratz je upravo ovaj slučaj naveo kao primjer problema koje je otvorila primjena sporne zakonske odredbe.
Međutim, pitanje slobode izražavanja ne može se svesti na to da li javnost odobrava Pašićev način komunikacije, njegove uvrede ili sadržaj njegovih istupa.
Naprotiv, upravo na kontroverznim i nepopularnim pojedincima često se testiraju granice građanskih sloboda.
To, naravno, ne znači da su prijetnje, proganjanje ili stvarno psihičko nasilje zaštićeni slobodom govora. Takva ponašanja mogu predstavljati legitimnu osnovu za krivično gonjenje.
Ali između uvredljivog govora i krivičnog djela mora postojati jasna, zakonom određena granica.
Pravo na slobodu izražavanja ne postoji samo za pristojne, popularne i društveno prihvatljive pojedince. Ono mora važiti i za one čije ponašanje većina građana smatra neukusnim, nepristojnim ili uvredljivim.
Slučaj Faće zato je važan za širu raspravu o tome može li se krivično zakonodavstvo koristiti za sankcionisanje nepoželjnog izražavanja, umjesto isključivo za zaštitu građana od stvarnog nasilja.
Opasnost od autocenzure
Čak i kada krivična prijava ne rezultira osuđujućom presudom, sam postupak može proizvesti ozbiljne posljedice.
Građani koji strahuju od policijskih ispitivanja, tužilačkih postupaka i mogućih zatvorskih kazni mogu odustati od javnog iznošenja mišljenja.
Takav fenomen poznat je kao efekt zastrašivanja (chilling effect).
U društvu u kojem se kritika vlasti može pretvoriti u predmet krivičnog postupka, sloboda govora postaje pravo koje građani koriste uz stalni strah od posljedica.
Gratz je upozorio da ne postoje javno dostupni potpuni podaci o broju prijava podnesenih na osnovu ovog člana.
Zbog toga se ne može pouzdano utvrditi koliko je prijava predstavljalo pokušaj zloupotrebe, a koliko se odnosilo na stvarne slučajeve psihičkog nasilja.
Sloboda govora ne znači slobodu nasilja
Zaštita slobode izražavanja ne isključuje krivično sankcionisanje ozbiljnih prijetnji, proganjanja i drugih oblika nasilja.
Država ima legitimnu obavezu zaštititi građane od takvih postupaka.
Međutim, ta zaštita mora biti zasnovana na preciznim zakonskim definicijama, jasnim kriterijima i proporcionalnim sankcijama.
Gratz je i sam naglasio da je potrebno donijeti kvalitetnije zakonsko rješenje kojim bi se zaštitile žrtve stvarnog internetskog zlostavljanja, bez stvaranja prostora za kažnjavanje legitimnog izražavanja.
Potpuno brisanje člana 181b, bez odgovarajuće zamjene, moglo bi otvoriti pitanje zaštite žrtava onih oblika psihičkog nasilja koji nisu obuhvaćeni drugim krivičnim odredbama.
Ipak, legitimna potreba za zaštitom žrtava ne može opravdati neprecizne propise koji stvaraju rizik od nesrazmjernog zadiranja u slobodu izražavanja.
Ocjena Slobodomjera: SLOBODARSKI
Prijedlog Dennisa Gratza za brisanje člana 181b Krivičnog zakona FBiH Slobodomjer ocjenjuje kao SLOBODARSKI.
Razlog je nastojanje da se ograniči mogućnost zloupotrebe krivičnog zakonodavstva protiv slobode izražavanja i ukloni odredba koja, prema upozorenjima njenog predlagača, može poslužiti kao sredstvo pritiska na novinare, političke kritičare i građane.
Sloboda govora nije privilegija koju država dodjeljuje poslušnim građanima. Ona je temeljno pravo koje mora štititi i onda kada se izražavaju mišljenja neugodna političarima, institucijama i drugim nosiocima moći.
Posebno je značajno što je Gratz, nakon što je prvobitno podržao spornu odredbu, javno priznao njene nedostatke i pokrenuo postupak za njeno brisanje.
Takav potez otvara prostor za preciznije zakonodavstvo koje će istovremeno štititi žrtve stvarnog nasilja i spriječiti kriminalizaciju legitimne javne kritike.
Ograničavanje državne moći, zaštita slobode izražavanja i uklanjanje mogućnosti proizvoljnog krivičnog progona predstavljaju ključne slobodarske principe na kojima se zasniva ova ocjena.
