Dvije godine nakon uvođenja neradne nedjelje u Federaciji BiH, federalni ministar trgovine u odlasku Amir Hasičević predstavio je podatke prema kojima zabrana nedjeljnog rada trgovina nije imala značajan direktan utjecaj na ukupni promet i zaposlenost. Ipak, Ministarstvo i Vlada FBiH ne podržavaju njeno ukidanje. Ako se promet samo preraspodijelio na ostale dane, ostaje pitanje zbog čega država i dalje ograničava slobodu građana da kupuju, trgovaca da posluju i radnika da rade.

Dvije godine zabrane, a ministar priznaje da nema ekonomskih promjena

Federalni ministar trgovine u odlasku Amir Hasičević održao je konferenciju za medije povodom druge godišnjice uvođenja neradne nedjelje, koja je u Federaciji Bosne i Hercegovine stupila na snagu u novembru 2024. godine.

Predstavljajući rezultate primjene Zakona o unutrašnjoj trgovini, Hasičević je iznio niz podataka o prometu, zaposlenosti i kretanju plata u trgovinskom sektoru, nastojeći pokazati da zabrana rada nedjeljom nije izazvala negativne ekonomske posljedice koje su najavljivali njeni protivnici.

Međutim, najvažniji dio njegovog izlaganja nije bila nijedna pojedinačna brojka, nego zaključak koji je sam iznio.

„Neradna nedjelja nije uzrokovala promjene, nije imala direktan utjecaj, neću reći ni pozitivan ni negativan, kada govorimo o ekonomskim pokazateljima, došlo je do preraspodjele prometa“, kazao je Hasičević.

Drugim riječima, prema ministrovoj interpretaciji dostupnih podataka, potrošači su jednostavno počeli kupovati drugim danima.

Ali ako je to sve što je postignuto, postavlja se pitanje koje ministar nije razriješio: zašto je bilo potrebno zakonom zabraniti jednu od mogućnosti kupovine i poslovanja?

Rast prometa nije dokaz uspješnosti zabrane

Hasičević je naveo da je nominalni rast trgovine u prvih devet mjeseci 2026. godine iznosio 10,2 posto, dok je fiskalni promet u sektoru trgovine tokom prvih deset mjeseci porastao za približno 1,9 milijardi KM, odnosno 6,7 posto u odnosu na uporedivi period prethodne godine.

Prema njegovim riječima, i sami trgovci potvrdili su da se sedmični promet preraspodijelio sa sedam na šest dana, pri čemu subota i ponedjeljak sada nose najveći dio kupovine.

Ovi podaci svakako jesu relevantni. Međutim, oni ne dokazuju da zabrana nedjeljnog rada nema ekonomsku cijenu.

Ukupan promet može rasti zbog inflacije, rasta plata, promjena potrošnje i drugih ekonomskih faktora, nezavisno od broja dana u kojima prodavnice rade.

Još važnije, činjenica da se dio kupovine prebacio na druge dane ne znači da su svi potrošači i trgovci ostali u jednakom položaju.

Građanin koji nedjeljom odlazi u kupovinu u Republiku Srpsku i dalje troši novac, ali ta potrošnja ne mora biti evidentirana u prometu Federacije BiH. Isto tako, kupovina koja se nije dogodila ili poslovna prilika koja nije iskorištena ne može se jednostavno prepoznati u zbirnim podacima.

Za ozbiljnu procjenu učinaka zabrane potrebno je utvrditi šta bi se dogodilo da ona nije uvedena.

Samo poređenje ukupnog prometa prije i poslije uvođenja neradne nedjelje ne može odgovoriti na to pitanje.

Nije bilo masovnih otkaza, ali šta je s izgubljenim prilikama?

Ministar se posebno osvrnuo na zaposlenost, naglašavajući da se nisu ostvarile prognoze o desetinama hiljada otkaza.

Prema podacima koje je predstavio, u sektoru trgovine 2023. godine bilo je 98.392 zaposlenih, dok je u septembru 2026. njihov prosječan broj iznosio 100.897.

Istovremeno, u maloprodaji je krajem oktobra 2024. bilo približno 62.000 zaposlenih, godinu kasnije oko 61.000, a 2026. godine 61.226.

Iz tih podataka Hasičević zaključuje da nije došlo do značajnog pada zaposlenosti.

Ipak, izostanak masovnih otkaza nije isto što i izostanak ekonomskih posljedica.

Ključno pitanje nije samo koliko je ljudi ostalo zaposleno nego i koliko bi novih radnih mjesta bilo otvoreno da trgovinama nije zabranjen rad nedjeljom.

Moguće je da su pojedini poslodavci odustali od dodatnog zapošljavanja, da su radnici izgubili priliku za dodatnu zaradu ili da su manji trgovci ostali bez dijela prihoda.

To su mogućnosti koje zahtijevaju istraživanje, a ne posljedice koje se mogu unaprijed proglasiti dokazanima.

Međutim, upravo zato tvrdnja da zabrana nije imala negativnih učinaka zahtijeva mnogo ozbiljniju analizu od prostog poređenja ukupnog broja zaposlenih.

Ministar građanima poručuje da su trebali kupovati ranije

Posebno ilustrativan dio Hasičevićevog obraćanja odnosio se na dragstore, čiji broj, prema njegovim riječima, raste.

Ministar je priznao da Ministarstvo još nema precizne podatke o njihovom broju, iako je od uvođenja zabrane prošlo dvije godine.

Govoreći o kritikama da su proizvodi u dragstorima skuplji, Hasičević je odgovorio:

„Pa, da zato što niste kupili u prethodnih šest dana ono što vam je trebalo.“

Ova rečenica možda najbolje oslikava paternalističku logiku na kojoj počiva neradna nedjelja.

Umjesto da građanima prepusti odluku kada će kupovati, država im određuje raspored, a ministar ih potom upozorava da su trebali bolje planirati svoje potrebe.

Ali ljudi nemaju identične radne rasporede, porodične obaveze i životne navike.

Neko radi šest dana sedmično. Neko tokom radne sedmice nema vremena za veću kupovinu. Nekome je nedjelja najpogodniji dan da s porodicom ode u trgovački centar. Nekome se potreba za kupovinom pojavi neplanirano.

U slobodnom društvu građani ne bi trebali opravdavati ministru zašto žele kupovati određenog dana.

Nije posao države da organizuje sedmični raspored kupovine svojih građana.

Pravo na odmor ne zahtijeva zabranu trgovine

Zagovornici neradne nedjelje svoju politiku prvenstveno opravdavaju zaštitom radnika i njihovim pravom na odmor i porodični život.

To je legitiman cilj.

Međutim, pravo radnika na sedmični odmor nije isto što i obaveza da sve trgovine budu zatvorene istog dana.

Radno zakonodavstvo već poznaje ograničenja radnog vremena, obavezne odmore i druga prava zaposlenih. Njihova zaštita može se dodatno unaprijediti efikasnijim inspekcijskim nadzorom, jasnim pravilima o rasporedu smjena i odgovarajućim naknadama za rad nedjeljom.

Takav pristup omogućio bi da radnici ostvare pravo na odmor, a da se istovremeno ne ukida mogućnost rada i kupovine onima koji to žele.

Posebno je problematično što postoje izuzeci od zabrane, zbog čega pojedini poslovni subjekti mogu raditi nedjeljom, dok drugi ne mogu.

Time država ne ograničava samo slobodu poslovanja nego stvara i različite tržišne uslove za konkurentske djelatnosti.

Ocjena Slobodomjera: NESLOBODARSKI

Dvije godine nakon uvođenja neradne nedjelje, federalni ministar trgovine predstavio je podatke koji, prema njegovom tumačenju, pokazuju da zabrana nije izazvala značajne promjene ukupnog prometa i zaposlenosti.

To je važan nalaz, ali nije dovoljan da opravda zadržavanje zabrane.

Čak i kada bi se pouzdano utvrdilo da je njen ukupni ekonomski učinak neutralan, ostalo bi temeljno pitanje slobode izbora.

Zašto država treba odlučivati kojim danima građani smiju kupovati, a trgovci poslovati? Zašto radnik koji želi raditi nedjeljom, uz zakonom zaštićena prava i odgovarajuću naknadu, ne bi imao tu mogućnost?

Slobodomjer smatra da se pravo na odmor mora štititi prvenstveno zaštitom radnika, a ne općom zabranom određene privredne aktivnosti.

Zabrana nedjeljnog rada trgovina ograničava ekonomsku slobodu, sužava izbor potrošača i stvara nejednake uslove poslovanja kroz zakonske izuzetke.

Zbog toga Slobodomjer zadržavanje neradne nedjelje ocjenjuje kao NESLOBODARSKI.

Hasičević je na kraju konferencije poručio da Ministarstvo i Vlada FBiH ne podržavaju ukidanje zabrane.

Ali nakon dvije godine njenog provođenja, građani zaslužuju nešto više od uvjeravanja da se promet samo preraspodijelio.

Zaslužuju odgovor na jednostavno pitanje: ako zabrana nije donijela mjerljive ekonomske koristi, zbog čega se njihova sloboda izbora i dalje ograničava?

Jer u slobodnom društvu nije građanin taj koji treba dokazivati državi zašto želi kupovati nedjeljom.

Država je ta koja mora opravdati zašto mu to zabranjuje.