Dom naroda Parlamenta Federacije BiH usvojio je izmjene Zakona o pravima demobilisanih boraca i članova njihovih porodica kojima se uvodi borački dodatak. Procjenjuje se da će nova mjera budžet Federacije opteretiti za oko 235 miliona KM godišnje.
Pravo na dodatak ostvarit će demobilisani borci koji su najmanje godinu dana učestvovali u odbrani Bosne i Hercegovine, kao i članovi porodica poginulih branilaca. Iznos dodatka iznosi 1,50 KM po mjesecu provedenom u ratu, što znači da će korisnici primati između 18 i 66 KM godišnje, zavisno od ratnog staža.
Zanimljivo je da su ozbiljne rezerve prema ovom rješenju izrazili i zastupnici koji su glasali za zakon.
Predsjedavajući Predstavničkog doma Dragan Mioković upozorio je da dodatak u rasponu od 18 do 66 KM nije adekvatan budžetskom opterećenju od 235 miliona KM, posebno u trenutku kada Fond solidarnosti nema dovoljno sredstava za finansiranje liječenja građana.
Sličan stav iznio je i zastupnik Marko Cvitanović, ističući da pitanje boračke populacije ne smije biti predmet kratkoročnih političkih odluka te da simbolični iznosi neće riješiti stvarne probleme boraca.
Iz perspektive slobodarskih javnih politika, država ima legitimnu obavezu da vodi računa o veteranima i porodicama poginulih branilaca. Međutim, svako novo trajno budžetsko pravo mora se posmatrati kroz prizmu održivosti javnih finansija i stvarnih efekata koje proizvodi.
Ako budžet preuzima obavezu od 235 miliona KM godišnje, a pritom sami predlagači i zastupnici priznaju da korisnici neće dobiti iznos koji može značajno poboljšati njihov životni standard, postavlja se pitanje da li je riječ o efikasnoj javnoj politici ili prvenstveno o političkom kompromisu.
Istovremeno, sredstva ove veličine mogla bi biti usmjerena i na druge javne potrebe, poput zdravstva, smanjenja poreskog opterećenja rada ili drugih politika koje bi dugoročno koristile širem krugu građana.
Ocjena: DJELOMIČNO NESLOBODARSKI
Briga o veteranima predstavlja legitimnu obavezu države. Međutim, uvođenje novog trajnog budžetskog izdvajanja od oko 235 miliona KM godišnje, uz dodatak za koji i njegovi zagovornici tvrde da je simboličan i nedovoljan, predstavlja širenje javne potrošnje bez jasnog dokaza da će ostvariti cilj zbog kojeg se uvodi. Zbog toga ova mjera dobija ocjenu djelomično neslobodarski.