Narodna skupština Republike Srpske usvojila je dopune Krivičnog zakona kojima se uvode zatvorske kazne za javno isticanje, prikazivanje, nošenje, proizvodnju ili stavljanje u promet zastava, simbola, oznaka, pozdrava i parola kojima se, kako je navedeno, „promoviše ili veliča Armija Republike Bosne i Hercegovine“.
Prema usvojenim izmjenama, za ovo krivično djelo predviđena je kazna zatvora, a ukoliko zbog isticanja ovih simbola dođe do „nereda, nasilja, uznemiravanja javnosti ili drugih teških posljedica za zajednički život naroda i ostalih koji žive u Republici Srpskoj“, zaprijećena je kazna od dvije do pet godina zatvora.
Iako će o ustavnosti ovih odredbi vjerovatno odlučivati Ustavni sud Bosne i Hercegovine, same dopune zakona već sada otvaraju ozbiljna pitanja u pogledu zaštite slobode izražavanja, pravne sigurnosti i mogućnosti njihove proizvoljne primjene.
Najveći problem predstavlja činjenica da zakon ne precizira šta se tačno smatra simbolima kojima se „promoviše ili veliča“ Armija Republike BiH. Takva formulacija ostavlja širok prostor za različita tumačenja i primjenu u praksi.
Posebno je osjetljivo pitanje zastave Republike Bosne i Hercegovine s ljiljanima. Iako se radi o zastavi koja je bila zvanična državna zastava Bosne i Hercegovine od 1992. do 1998. godine, u političkom diskursu Republike Srpske ona se često predstavlja kao isključivo simbol Armije Republike BiH. Upravo zbog izostanka jasnih zakonskih definicija postoji rizik da bi i njeno isticanje moglo biti predmet krivičnog gonjenja.
Dodatni problem predstavlja činjenica da se ovakvo ponašanje više ne tretira kao prekršaj, već kao krivično djelo.
Razlika nije samo u visini zaprijećene sankcije. Pokretanje krivičnog postupka nosi niz posljedica koje mogu značajno utjecati na život osobe i prije nego što sud donese konačnu odluku. Osoba protiv koje se vodi krivični postupak u brojnim situacijama neće moći pribaviti potvrdu da se protiv nje ne vodi postupak, dokument koji se često traži prilikom zapošljavanja, konkurisanja za određene javne funkcije, dobijanja radnih dozvola ili viza za inostranstvo.
Time sam krivični postupak postaje ozbiljno opterećenje, čak i ukoliko se na kraju završi oslobađajućom presudom ili obustavom postupka.
Iz perspektive zaštite građanskih sloboda, posebno je problematično što se krivičnopravna represija koristi za sankcionisanje oblika izražavanja. Sloboda izražavanja nije apsolutno pravo i može biti ograničena radi zaštite drugih legitimnih interesa, ali takva ograničenja moraju biti jasno propisana, nužna i proporcionalna cilju koji se želi postići.
U ovom slučaju zakon koristi široke i neodređene formulacije koje ne omogućavaju građanima da sa dovoljnom sigurnošću znaju koja su ponašanja zabranjena, čime se povećava mogućnost proizvoljnog tumačenja i selektivne primjene.
Nejasno definisane zabrane, uz mogućnost izricanja zatvorskih kazni, mogu proizvesti i tzv. „efekat zastrašivanja“, odnosno dovesti do toga da građani odustaju od zakonitog izražavanja svojih stavova ili identiteta iz straha od krivičnog progona.
Zašto ova odluka dobija ocjenu „Neslobodarski“?
Slobodomjer ocjenjuje javne politike prema njihovom utjecaju na individualne slobode.
Dopune Krivičnog zakona Republike Srpske predstavljaju značajno proširenje državne represije u području slobode izražavanja. Umjesto preciznog sankcionisanja konkretnih nezakonitih radnji poput prijetnji ili podsticanja nasilja, zakon kriminalizuje isticanje nedovoljno jasno definisanih simbola i predviđa mogućnost izricanja zatvorskih kazni.
Zbog ograničavanja slobode izražavanja, neodređenosti zakonskih odredbi i povećanog rizika od arbitrarne primjene, Slobodomjer ovu mjeru ocjenjuje kao neslobodarsku.